Najslavniji argentinski nogometaš Diego Armando Maradona roðen je 30. listopada 1960. godine kao peto od osmero djece u obitelji Chitora i Tote Maradona. Roðen je u Avellandi, radnièkoj èetvrti Buenos Airesa, u nedjelju - sveti dan svakog Argentinca. Dan za nogomet. Nogomet mu je, napisat æe kronièari, morao biti u krvi. Na Diegovu karijeru najviše je utjecao njegov ujak Cirilo, nekad vratar malog kluba Corrientes, pravi nogometni ovisnik. Za ujaka ga vezuje i scena koja nema dodirnih toèaka s nogometom. Mali Diego je jedne veèeri upao u rupu na nezgodnom mjestu. Ujak Cirilo je bio blizu: Evo me, Diegito, samo drži glavu iznad dreka! Francisco Cornejo, scout Argentinos Juniorsa, prvi je uoèio Diegov talent: Sve, baš sve je mogao napraviti s loptom. Glava ili noga, svejedno. Lopta se jednostavno lijepila za Diega. No, Cornejo je bio zabrinut izgledom siæušnog djeèaka, morao je ojaèati da bi opstao u nogometu. Uz dopuštenje roditelja odveo je Diega lijeèniku sumnjive reputacije. Cacho Paladino injekcijama je podignuo mišiæe buduæe zvijezde. Paladin je to 1995. godine, nakon umirovljenja, priznao pred novinarima rekavši: Kad sam okonèao tretman, Diego je izgledao poput najboljeg trkaèeg konja. Pritom uopæe nije pocrvenio, a trebao je, jer je tim èinom odveo Maradonu u svijet dopinga. Dana 20. listopada 1976. (10 dana prije 16-og roðendana) Deigo je odigrao svoj prvi susret za seniore Argentions Juniorsa. Tada je postao najmlaði prvoligaški nogometaš u povijesti argentinskog nogometa. Naredne godine odigrati æe prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju Argentine. Ipak, 1978. selektor Luis Cesar Menotti nije ga uvrstio u nacionalnu selekciju za Prvenstvo svijeta u Argentini rekavši kako je Diego premlad da bi izdržao pritisak.Godine 1979. bio je kapetan reprezentacije Argentine koja je u Japanu osvojila naslov juniorskog prvaka svijeta. Tada su se Juventus i Barcelona poèeli raspitivati za malog zelenog, kako su ga zvali. No, nisu bili jedini - u igri su bili Arsenal i Sheffield United. Brzo su odustali kada su èuli poèetnu cijenu od 800.000 funti. Tada je to bio prilièno velik novac. Diego je ostao u Argentini i 1981. s klubom Boca Juniors osvojio je naslov prvaka Argentine. Godinu dana kasnije nastupiti æe na svjetskom prvenstvu u Španjolskoj i potpisati za Barcelonu.
U Barceloni je prvi puta probao kokain. To je kasnije obrazložio ovako: Ništa posebno. Želio sam se osjeæati živahnijim. U klubu svi su sumnjali ali su šutjeli jer Maradona je bio prevelika investicija. Èak je nastupao u anti-droga TV reklamama i to dobro plaæenim. Godine 1984. potpisao je za talijanski Napoli s kojim æe osvojiti dva naslova prvaka Italije (1987. i 1990.), a 1989. osvojit æe i kup UEFA - prvi europski naslov Napolija. Na XIII. Svjetskom prvenstvu u Meksiku (1986.) dvostruki je strijelac u utakmici Argentine s Engleskom. Prvi njegov gol na toj utakmici i dan danas se preprièava. Rijeè je o pogodku koji je Diego kasnije nazvao Božjom rukom. Tada je s Argentinom osvojio naslov prvaka svijeta u dramtiènom dvoboju s reprezentacijom Zapadne Njemaèke (3:2). Tri godine kasnije dva je mjeseca proveo u Argentini i nije se pojavio na poèetku talijanskog prvenstva. Zatražio je ispisnicu iz Napolija zbog transfera ali je zahtjev odbijen. Na svjetskom prvenstvu u Italiji (1990.) s reprezentacijom je došao do finala, ali su poraženi od SR Njemèake 1:0.
Godine 1991. bio je pozitivan na doping kontroli (otkriven kokain) te je kražnjen s 15 mjeseci zabrane igranja. Iste godine, nakon povratka u Argentinu, uhiæen je zbog posjedovanja kokaina. Sudska presuda je glasila - kontroliran medicinski tretman. Godinu dana kasnije nakon doping skandala odbio se vratiti u Napoli i ultimativno je zatražio transfer. Novi klub bila je španjolska Sevilla. Godine 1993. vratio se i u reprezentaciju i to s kapitenskom trakom. Iste godine napušta Sevillu i potpisuje za argentinskog prvoligaša Newell's Old Boys. Veæ naredne godine (1994.) otpušen je iz Newwll's Old Boysa jer je uporno izbjegavao treninge. Te godine ponovo je došao na naslovne stranice nakon što je iz zraène puške gaðao (i pogodio) jednog novinara. Na svjetskom prvenstvu u Sjedinjenim Državama nastupio je na prve dvije utakmice za argentinsku reprezentaciju jer je na doping kontroli opet bio pozitivan i morao je napustiti selekciju uz 15-mjesènu zabranu igranja. Pored toga, nogometnim rjeènikom reèeno: izgubio je i utkamicu sa ženom koju je volio, majkom sina kojeg nikada nije imao hrabrosti priznati.
Godine 1995. nakon dvije neuspješne trenerske avanture (Racing Club i Deportivo Espanol) vratio se u Boca Juniors kao igraè, uz najavu da se riješio kokaina. No, veæ sljedeæe godine sam je potražio pomoæ u jednoj švicarskoj klinici. Utakmicu s kokainom još nije dobio. Nakon tretmana 1997. godine ponovo je u dresu Boca Juniorsa. No, u prvoj utakmici sezone (protiv Argentinos Juniorsa) još jednom je pozivitan na doping kontroli. Opet kokain. Na svoj 37-i roðendan, 30. listopada 1997., telefonom se javio TV postaji America Z. Oni koji su slušali kažu da se gušio u suzama. Rekao je: Nogometaš u meni stigao je do kraja staze. Sutra æe biti najteži, najgori i najtužniji dan u mom životu. U sijeènju 2000., dolazi na Kubu kako bi se ponovo pokušao izlijeèiti ovisnosti od droge. Svi raniji pokušaji oèigledno nisu bili uspješni.